U domovima za starije osobe uglavnom su smještene starije osobe s invaliditetom, poluinvalidi ili bolesnici u razdoblju oporavka. Zbog oslabljene respiratorne funkcije, temeljnih kardiopulmonalnih bolesti ili potreba za oporavkom nakon rehabilitacije, ove skupine često zahtijevaju dugotrajnu, kontinuiranu osnovnu terapiju kisikom—kao što je ublažavanje simptoma hipoksije uzrokovane respiratornim zatajenjem i poboljšanje niske razine kisika u krvi zbog kardiopulmonalne disfunkcije. U međuvremenu, medicinsko osoblje je opterećeno teškim svakodnevnim zadacima njege i ima ograničeno vrijeme i energiju, postavljajući veće zahtjeve za opremu za opskrbu kisikom u smislu "jednostavnosti rada", "niskog održavanja" i "stabilnosti".
Na temelju ovih praktičnih potreba, preporučuje se davanje prioriteta jedinicama za proizvodnju kisika s molekularnim sitom srednje veličine s kapacitetom proizvodnje kisika od 8-20 m³/h, u kombinaciji sa centraliziranim sustavom opskrbe kisikom. Ova postavka dovodi kisik izravno u svaki krevet za njegu putem cjevovoda, eliminirajući potrebu za čestim rukovanjem bocom kisika. Ne samo da smanjuje dodatno opterećenje medicinskog osoblja, već i izbjegava rizik od sudara za starije osobe ili pacijente uzrokovan pomicanjem opreme za opskrbu kisikom, dok istovremeno zadovoljava potrebe više kreveta za kisikom.
Treba se usredotočiti na tri ključna aspekta za izvedbu opreme: Prvo, dugoročna radna stabilnost — jedinica mora podržavati kontinuirani rad bez kvarova ≥24 sata kako bi se spriječili prekidi terapije kisikom zbog isključivanja opreme i osigurala sigurnost starijih osoba. Drugo, produljeni ciklusi održavanja - osnovni potrošni materijal (npr. filtri za zrak, precizni filtarski elementi) trebao bi imati ciklus zamjene od ≥3 mjeseca, smanjujući učestalost rastavljanja i održavanja i smanjujući pritisak upravljanja opremom na medicinsko osoblje. Treće, inteligentan i jednostavan rad—oprema mora biti opremljena funkcijama praćenja koncentracije kisika i izlaznog tlaka u stvarnom vremenu, što omogućuje medicinskom osoblju da lako prati njezin status. Koraci rada trebaju biti pojednostavljeni (npr. pokretanje jednim klikom, podešavanje protoka kisika pomoću gumba), omogućujući korištenje bez stručne obuke. Dodatno, preporuča se podrška daljinskog nenormalnog alarma (npr. povezivanje sa zvučnim i vizualnim alarmnim uređajem u stanici za njegu), čime se osigurava da medicinsko osoblje može odmah otkriti i riješiti probleme poput koncentracije ispod standarda ili abnormalnog tlaka, dodatno povećavajući sigurnost terapije kisikom.